Ja sam Patricia Orolić i nedavno sam završila projekt Europskih snaga solidarnosti u Poljskoj, a ovo što slijedi u nastavku je moje iskustvo volontiranja.
Moj je projekt bio u Krakowu i trajao je godinu dana. Otišla sam iz Hrvatske u siječnju 2024.te se sam se nedavno vratila. Za mogućnost volontiranja saznala sam od volonterke koja je bila u Osijeku na ESS projektu. Kad mi je ispričala s čim se bavi, zaintrigiralo me i željela sam znati više. Objasnila mi je da na Europskom portalu mladih mogu pronaći projekte i kroz filter izabrati temu projekta, zemlju u kojoj se odvija projekt te period trajanja projekta. Bacila sam se na posao i počela istraživati mogućnosti. Počela sam se prijavljivati nakon što sam diplomirala te sam za svaki projekt koji sam bila zainteresirana trebala poslati životopis i motivacijsko pismo.
Odlučila sam se prijaviti jer sam željela istražiti mogućnosti nakon diplomiranja. Bila sam uzbuđena kada sam dobila obavijest da sam primljena na ovaj projekt, no također sam osjećala i strah. Strah da mi se projekt neće svidjeti ili da se neću snaći i da predugo traje. No, imala sam izvrsne koordinatore koji su mi bili na raspolaganju čim sam imala pitanja. Imala sam i 5 ostalih ljudi koji su me čekali tamo da započnemo volontiranje zajedno.
Moj volonterski projekt je podrazumijevao rad u centru za mlade, organiziranje događaja za mlade u zajednici te promoviranje događaja na društvenim mrežama.
Centar za mlade je prostor za mlade otvoren od 13 do 20, gdje mladi mogu doći i uživati u društvenim igrama, video igrama ili pak učiti i sve za besplatno. Naš je centar blizu osnovne i srednje škole tako da bi nam većinom dolazili adolescenti nakon što im završi nastava. Na mjesečnoj bazi bi za njih organizirali događaje po njihovom interesu kao što su večeri društvenih igara ili Fifa turniri. Nekada bi zbog jezičnih barijera događaje vodili uz pomoć koordinatora Centra koji je izvorni govornik, ali znali smo se koristiti i prevoditeljima ili mimikama i gestama. Snašli smo se što je najvažnije.
Što se tiče događaja koji smo organizirali imali smo potpunu slobodu biranja. Na početku su to bili neki naši interesi, kao što je origami ili pravljenje narukvica, a kako smo se polako integrirali u društvo, slušali smo prijedloge naših sudionika i onda po tome stvarali radionice i evente. Kako je vrijeme prolazilo primjećivali smo lica koja se počinju vraćati na naš svaki event, što nas je veselilo jer smo na kraju s tim ljudima se i sprijateljili i tako proširili mrežu poznanstva u gradu. Također smo tijekom volontiranja imali priliku sudjelovati na „on-arrival“ treningu za volontere što znači da su volonteri na ESS projektu sa svih strana Poljske pozvani u Varšavu gdje smo mogli podijeliti trenutačna iskustva vezano za volontiranje s drugima, ali i naučiti ponešto o onome što se očekivalo od nas, o tome kome se obratiti u slučaju nesuglasja i slično. Taj trening nas je spojio s volonterima iz Wroclawa, Poznanja, Gdanska i još mnogo mjesta što je značilo da u tim mjestima sada imamo prijatelje koje možemo posjetiti i tako obići Poljsku. Osim putovanja unutar zemlje, putovala sam i u okolne zemlje, većinom vikendima jer tad nismo radili.
Suživot s 5 ljudi iz različitih kultura i dijelova svijeta je zanimljiv, ali i u nekim trenutcima izazovan. Primjerice, imali smo popis stvari koje su „za stan“, odnosno svi ih koristimo pa smo odlučili da svaki put netko drugi kupi nešto s popisa jer je tako bilo fer. Dogodilo bi se da cimerica za nas 6 u stanu, kupi WC papir od dvije role u pakiranju. Idući bi dan netko ipak moramo otići u nabavku i kupiti veće pakiranje :D Bilo je i onih kulturalnih razlika gdje u nekim zemljama ne odvajaju otpad te kako smo u stanu odvajali plastiku, papir, staklo, i miješano, nekad bi plastika završila u papiru ili staklo u miješanom. Ovo se sada može činiti dražesnim, što i je, no važno je naglasiti da možete i bit će vam lakše ako iskomunicirate svoje mišljenje i potrebe. To je jedna od stvari na koje sam se podsjetila tijekom volontiranja - komunikacija je važna, ma koliko god to zvučalo istrošeno. Još jedna stvar koju sam naučila je kako se nositi s konstruktivnim kritikama što mi je uvelike pomoglo s budućim događajima kao i budućim vođenjem projekta razmjene mladih.
Pored toga, naučila sam i neke praktične stvari: mogu se snaći u trgovini, kafiću ili tramvaju s ponešto poljskog što sam naučila (Tak, ja mowie po polsku!); znam manevrirati opremom za snimanje podcasta te kako snimiti podcast epizodu ili dvije (koje sam izbacila na ovom kanalu pa poslušaj! https://www.youtube.com/@ESCTalks).
Naposljetku, volontiranje bih preporučila drugima jer je to jedno iskustvo koje te obogati i stvoriš toliko uspomena kojih ćeš se rado prisjećati. Jednom prilikom nam je rečeno kako naše volontiranje ne završava kada nam završni radni dan, već se volontiranje prožima kroz naše cijele dane, jer suživot s ostalim volonterima, život u drugoj zemlji i kulturi zahtijeva od nas otvorenost uma, toleranciju, određenu dozu znatiželje što nužno ne prestane kad izađemo iz tog ureda, centra ili stana koji dijelimo s drugima.
Nadam se da te ova priča inspirirala i ako se odlučiš za ESS projekt, budi otvorena uma i ne zaboravi se zabaviti!
