Da je ekološka aktivistica i glazbenica biti lako, to bi bio svatko. Najbolje to zna Dorotea Zovko, poznatija pod umjetničkim imenom Aklea Neon. Njezine pjesme mogu se čuti na mnogim radijskim stanicama, a upravo pomoću njih ističe važnost brige za okoliš te svojim zanimljivim tuneovima i vibrom potiče na kritičko razmišljanje o aktualnim globalnim problemima.
Za Info-centar za mlade Aklea otkriva početke svog aktivističkog djelovanja i detalje o zanimljivom i neobičnom nastupu na nacionalnom izboru za pjesmu Eurovizije, objašnjava položaj glazbenika u industriji i dijeli eco-friendly savjete.
Kada je započeo tvoj ekološki aktivizam? Što te potaknulo na društveni angažman?
― Kada vidim u što se naselja pretvaraju i kako moj pas sve teže nalazi mjesto za trčanje, pitam se jesmo li svjesni preko čega sve gazimo u svrhu napretka? Znam kakve mi osjećaje daje priroda ― mir, staloženost, širina pogleda i otvorenost uma. Znam kakvu mi snagu daje organska hrana. Imam dojam kako ljudi što zbog komfora, a što zbog nedostatka vremena nisu upoznati s tim kako nerijetko ono što konzumiramo može rezultirati kobnim posljedicama. "Svaka promjena dolazi iz korijena" pjevam u svojoj zelenoj himni Zovi ju mama i sada kada je svijet na silu usporio odlično je vrijeme za poštelati osobne postavke, a neka osnova bilo bi odnositi se prema svemu što nas okružuje s ljubavlju, razumijevanjem i poštovanjem.
Što misliš, koji je trenutni najveći ekološki problem? Kako ga riješiti?
― Vjerujem da nećemo daleko stići ako rješavamo isključivo probleme; treba rješavati uzroke problema. Smatram da smo najveći uzrok mi, ljudi, i moderan način života. Sve što dolazi brzo, potrošno i jeftino negdje mora nekoga oštetiti. Najčešće nastrada priroda. Zgrozila sam se gledajući dokumentarac Seaspicary. Gledajući isti saznala sam informaciju kako do 2048. godine više neće biti riba u morima ako je nastavimo loviti ovom količinom. Zašto sam se uopće zainteresirala za otvoreno more? Naime, putovala sam na Kanarsko otočje, gdje sam mjesec dana gledala u beskrajnu pučinu te razmišljala što se tamo skriva. Kada ono otvorena ratna zona. Za mene postoji nekoliko rješenja toga problema. Prije svega, treba mijenjati svijest pojedinaca. Kako bi u tom uspjeli držim da nam uvelike mogu pomoći primjerice ekološke radionice, različite panel-diskusije na temu održivosti itd. Također, jedna je od mogućnosti i provođenje ovakvih i sličnih intervjua.
Jedan od tvojih većih uspjeha u karijeri zasigurno je nastup na Dori 2020., hrvatskome izboru za pjesmu Eurovizije, kada si se koristila jednim zanimljivim uređajem pomoću kojega su čak i biljke zasvirale? O kakvom se točno uređaju radi? Kakva se poruka krila iza tvoga zelenog nastup na Dori?
― Uređaj se zove Bamboo. On radi tako što se dvije katode spoje na korijen i list biljke te pretvaraju njezine signale u pjesmu. Kada ljudi čuju biljku kako pjeva, stvara se neki poseban senzibilitet. Na Dori su i najgrublji čuvari najviše pazili na to ima li moj pjevajući bor dovoljno vode. Pjesma Zovi ju mama nastala je prošle godine u trenutku kada je gorila Amazona. Mene je spomenuti događaj pogodio. Osjećala sam patnju svijeta, a tom su osjećaju doprinijeli pojedinci kojima činjenica da pluća svijeta gore, nije puno značila. Dosta Hrvata za to nije pokazalo razumijevanja te nisu bili sigurni koga točno trebaju zvati mamom, ali imala sam njihovu pažnju, što je ogroman korak naprijed.
Isti uređaj iskoristila si i u kampanji zaklade SOLIDARNA i A1 za potresom pogođena područja te si kreirala jedinstveni ringtone – Smirilicu. O kakvom se inovativnom i zanimljivom zvuku radi? Kako si došla na ideju kreiranja Smirilice?
― Kada je potres razorio područje Petrinje, mislila sam da ne mogu nikako drugačije pomoći nego svojim rukama. Tako sam volontirala tjedan dana, no moja je glazba na kraju još više pomogla. Naime, uspjeli smo skupiti 60.000 kn za obnovu škole u Petrinji. Od impulsa drveća s potresom pogođenih područja napravila sam meditativnu glazbu. U stvarnosti jedan bi drvored pored svake kuće ublažio razoran utjecaj potresa. Tako smo Smirilicom pomogli ljudima da se ne uplaše svaki put kad im zavibrira mobitel.
Osim već spomenute pjesme s hrvatskoga izbora za pjesmu Eurovizije, tvoje su druge pjesme također inspirirane prirodom. Je li danas teško pjevati o nečemu što nije toliko mainstream u glazbenoj industriji?
― Za mene je glazba medij i lijek, tako ju koristim i tako joj pristupam. U svijetu već postoji trend savjesne glazbe, a rado i sama odlazim na festivale koji ju promoviraju poput Ozore, Modema, Freementala, Mystic Mountaina i uče ljude odnosu prema sebi i Zemlji. Kada nemaš TV, sam kreiraš svoj program i ne opterećuješ se tim što je mainstream.
Misliš li da današnja glazba treba više ukazivati na društvene probleme i biti realan odraz društva?
― Ukazuje, samo ne ova koja se uglavnom vrti na radio stanicama. Ima toliko glazbe, treba kopati po internetu i pronaći tu zlatnu škrinju, a ne slušati ono što je svuda servirano. Spotify je odličan. Ima algoritme koji predlažu slične glazbenike. Ja sam, također, na svom Spotify profilu kreirala playliste suvremene folktronic glazbe, pa možete i tamo zaviriti.
Po tvom mišljenju, je li društvo danas više ekološki osviješteno? Kakva je uloga mladih u očuvanju okoliša?
― Čini mi se da je. Internet u tom jako pomaže. Informacije brže i lakše putuju. Samo je pitanje ― Jesu li potpisivanje i dijeljene peticija jednako utjecajni kao odlazak na prosvjed ili cjelodnevni angažman u nekoj eko-akciji. Dokle god mladi rade i jedno i drugo – bit ćemo moćni saveznici našoj Zemlji.
Smatraš li kako su mladi ponekad zanemareni kada jasno i glasno zastupaju svoje stavove i žele napraviti promjenu? Kako mladi mogu postati vidljiviji u društvu?
― Mi smo moćna generacija, svatko ima svoje osobne broadcast kanale – TikTok, Instagram, Facebook. Smatram da će proaktivni mladi individualci postati vidljiviji u onom trenutku kada svakom od nas briga za planet postane primarna. Bojkotirajući brendove i promovirajući recikliranje odjeće doprinosimo zašiti Zemlje te držim da bi se o tom trebalo više govoriti.
Sudjelovala si na nekolicini aktivističkih skupova i prosvjeda različite tematike. Možeš li podijeliti svoje iskustvo sudjelovanja na takvim javnim okupljanjima?
― Grupna je energija transformativna. Meni prosvjedi pomažu da vjerujem da se promjena u svijetu zapravo događa – jer je hrpa istomišljenika na jednom mjestu i glasno govori NE stvarima koje su neprihvatljive. Ljutnja i bijes mogu biti pokretači pozitivnih promjena, kada ih se pravilno usmjeri. Nakon toga osjećam se moćno i puno energije. Osjećam se kao da sve što radim nije uzaludno.
Za kraj, možeš li podijeliti s (mladim) čitateljima nekoliko održivih life hackova? Kako živjeti održivo i misliti zeleno?
― Male stvari poput zalijevanja kućnih biljaka, kupovanje voća na štandovima, recikliranje, izbacivanja TV-a iz stana, odlazak u trgovine rabljenom odjećom itd. Sve se računa, odnosno čini jednu hrpicu dobrih promjena.
Fotografija: privatna arhiva
Intervjuirao: Ivan Vuknić