Edi Krišto mladi je Osječanin koji gradi karijeru u kreativnoj industriji i uspješno balansira hobije i obiteljski život (otac troje djece). Pitali smo ga što ga motivira i kako usklađuje sve obveze, ali i što bi poručio mladima u Osijeku (posebice onima koji još traže svoj put). U nastavku pročitajte što nam je rekao.
1. Pozdrav! Za početak, molimo te za kratko predstavljanje.
Bok i vama :)
Ja sam Edi, imam 28 godina, (pre)sretno oženjen otac troje djece. Osim toga bivši (čitaj: propali) nogometaš, nepopravljivi sanjar, budući poduzetnik, foto i video entuzijast i vječni tragač za vremenom.
2. S obzirom da si mlada osoba, otac troje djece i suprug , i u isto vrijeme i zaposlen, da li ti je ponekad izazovno usklađivati obiteljske i poslovne obveze? Smatraš li da je dobra organizacija vremena ključna?
Uh, kako mislite ponekad? haha
To je za mene svakodnevan izazov. S obzirom da uz sve navedeno pokušavam hobi pretvoriti u posao, mogu slobodno reći da je meni dobar time management ključan faktor za postizanje ciljeva. Super je stvar što je na kraju dana potpuno jasno jesam li u tome bio više ili manje uspješan, a to znači da već sutra mogu pokušati biti bolji. E sad u cijelu priču ulazi činjenica da sam tata troje malih klinaca, a to znači da nekad ni svi time management-i ovog svijeta ne igraju nikakvu ulogu, neke dane samo (pre)živimo i smatramo uspjehom haha :D
3. Što ti u svakodnevnici pomaže održati motivaciju za suočavanje sa životnim preprekama?
Uff, ovo je baš ogromno pitanje.
Sve ovo što sada radim, i što uopće odgovaram na ova pitanja ne bi značilo ništa kada ne bih u priču uveo najvažniju osobu u mom životu, a to je Isus. Znam da sada vjerojatno razna mišljenja i stavovi vrište, ali to je jednostavno tako. Ono gdje je moj život išao prije, gdje ide sada i na koji način su se događale stvari koje su se događale i još se događaju, to sve zajedno ne može biti slučajno i znam da je On vodio sve. Neću dalje u tom smjeru, ako nekoga zanima više o bilo čemu dođite na kavu! :D
U praktičnom smislu to bi značilo da postoji puno faktora koji su tako savršeno ukomponirani. Ukratko, od trenutka kada sam postao svjestan sebe imao sam čudne stavove i razmišljanja o slobodi i nisam mogao zamisliti život u kojem sam gledao odrasle kako samo žive i rade. Djelovalo mi je jako besmisleno. Od tada sam znao da želim svoju priču, svoj put, svoj san, svoj život. Iako kada sam počeo odrastati ozbiljno sam išao u smjeru profesionalnog nogometa..što nije baš neka sloboda. Kada se sa 16 godina gore spomenuti Isus uključio u priču, odjednom sam počeo otkrivati druge smjerove u kojima moj život može ići. Počeo sam sanjati još veće snove, ali i postao svjestan da ih je moguće ostvariti.
Tako da ako moram dati kratak, jasan i praktičan odgovor, veliki ciljevi (uz naravno moju obitelj koja me motivira u svemu) su najveći motivator u mom životu. Iako ponekad moram dobro paziti da ostanem čvrsto na zemlji.
4. Čime se baviš u slobodno vrijeme?
Unazad 2-3 godine, slobodno vrijeme koristim za razvijanje vještina vezanih za fotografiju i video. Od snimanja do obrade. Naravno da otkada sam tata, puno je manje tog slobodnog vremena, ali mi je jako zanimljivo što sam primjetio da otkako je manje slobodnog vremena postajem svjesniji vremena koje imam, više ga cijenim i efikasniji sam kada ga imam.
5. Sudjelovao si u projektu ROTOR kreativne industrije koji ti je dao priliku za dodatna usavršavanja. Možeš li pojasniti o čemu je točno riječ i što ti je donijelo sudjelovanje u navedenom projektu?
O da, ROTOR!
ROTOR je projekt kojim se ponudila prilika mladima u našem gradu da se upoznaju s kreativnom industrijom u Osijeku. Ponuđena nam je prilika čuti od profesionalaca iz te industrije, praktično sudjelovati u projektima, čak i istražiti neka manje poznata područja industrije i potencijalno pronaći nove interese… Ma baš jedna pre, prezakon priča.
U cijeloj toj mojoj konfuznoj priči, projekt ROTOR kreativne industrije bio kao “kec na desetku”. Ne znam točno što to znači jer nisam baš neki kartaš, ali znam da se kaže kad nešto dobro dođe hahaha.
Vjerujem da je taj projekt jedna prekretnica u mom životu. Osjećam se da sam kroz ovaj projekt konačno potpuno dospio u krug ljudi u toj industriji. Kao da sam konačno stekao poznanstva, prijateljstva i osjetio malo kako kreativni ljudi dišu. Toga je meni falilo jako puno. Zapravo, pored edukacija i predavanja, najveći dobitak cijele priče jesu ljudi. Što profesionalci do kojih bi inače teško došao, što drugi polaznici ROTOR-a.
Ma zakon iskustvo!
6. U kojem poslu se vidiš u budućnosti? Razmišljaš li o pokretanju vlastitog posla?
Iako sam na kraju dosta pisao na svakom pitanju, za ovo mi treba tri dokumenta haha
Definitivno se vidim u kreativnom izražavanju kroz video. E sad koji točno posao, to je teško reći. Kao što sam prije spomenuo, imam toliko ideja i velikih snova, tj. ciljeva, da je to jako teško reći. Od educiranja drugih, posebno mladih, do YouTube-a, pravljenja studia, možda najam istog, možda i sudjelovanje u organizaciji nekog projekta sličnog ROTOR-u..Tko zna! Ono što je sigurno je da kroz tu svoju poslovnu priču želim dati sve od sebe da donesem pozitivnu promjenu u ovu regiju, nove prilike ljudima i potencijalno započeti promjenu ustaljenog načina razmišljanja u našim krajevima. Tom se nadam više nego bilo čemu drugom jer je jaaaako neophodno, a nikako da počne da promjena..uff!
7. Što bi poručio mladima u Osijeku i okolici?
Mladi u Osijeku, nemojte se bojati!
U prošlom odgovoru spomenuo sam način razmišljanja u našim krajevima koji me frustrira do krajnjih granica. Smatram da je taj strah od neuspjeha zakočio sve ovdje. Po meni glavni krivac ne samo loših osobnih priča, nego možda čak i lošeg općeg stanja u ovom dijelu Hrvatske. I počinje od malih nogu. Najmanjih. Ljudi ne dopuštaju djetetu od 2 godine da padne dok hoda, pa onda sa 3 ne smije ni trčati..pa ljudi moji kako će dijete naučiti kada smije trčati, a kada ne ako nikad ne padne? Onda kada sa 20 godina i 85 kg padne na glavu jer ne zna staviti ruke, onda kažemo da su nove generacije nesposobne i lijene.. E pa nije istina!
Mladi, ne dopustite da vas taj način razmišljanja zahvati i sanjajte snove, kako biste imali smjer u kojem idete kroz život. Ako se sakrijete iza nečijeg mišljenja umjesto da slijedite svoje, jedino što ćete dobiti je izgovor da niste vi krivi. A jeste. Svi smo mi krivi za svoje odluke. Po meni je bolje biti kriv za pogrešku iz koje ću naučiti, nego za žaljenje na kraju života što nisam probao i ne mogu to više ispraviti. Samo Hrabro i naprijed!
Nikako prestat pisati..gotov sam obećajem! Živjeli!