Predstavljamo vam aktivnu volonterku, učiteljicu i veliku humanitarku koja svoj život živi u vjeri i solidarnosti s drugima, pokreće aktivnosti podrške najsiromašnijima i u duhu svoje vjere promiče dobro.
Za početak, molimo te da nam se ukratko predstaviš.
Zovem se Adela Vuković, rođena sam 1982. godine u Slavonskom Brodu. Po zanimanju sam učiteljica razredne nastave i odgojiteljica i trenutno radim u DV u Cerni! Aktivni volonter sam Marijinih obroka te jedna od voditelja MZ “Krvi Kristove” te aktivna članica župskog zbora i udruge “Šokadija”.
Kako je započela tvoja ljubav prema humanitarnom radu? Jesi li to sama otkrila ili je netko u tvojoj okolini utjecao na to?
Moja ljubav prema humanitarnom radu započela je 2016. godine na festivalu mladih Mladifest u Međugorju. Slušajući brojna svjedočanstva čula sam svjedočanstvo osnivača Marijinih obroka, Magnusa iz Škotske. On je prestavio što su Marijini obroci, kome su namijenjeni i zašto su potrebni. Prikazan je kratki film” Dijete 31” u kojem se vidi situacija i potrebe gladne djece. Nakon svjedočanstva i filma čovjek ne može ostati ravnodušan u svijetu u kojem se nalazi videći koliko djece umire od gladi. Duhovno obnovljena, doživjela sam iskustvo ljubljenog djeteta Božjeg. Milost i dar ljubavi jednostavno nisam mogla zadržati u sebi, osjećaj da se trebam pokrenuti odnosno dati za bližnjega brata i sestru koji su u potrebi. Dar ljubavi, mira i blagoslova jednostavno nije mogao ostati samo za mene, žarko sam željela da i drugi dožive bar kapljicu miline koju sam doživjela. U molitvi i razgovoru s Gospodinom dolazi ideja da nešto napravim za gladnu djecu. U župi uz podršku župnika organiziram prvo skupljanje donacija u vrijeme adventa namijenjeno gladnoj djeci. Organiziram gledanje filma “Dijete 31” na župskim katehezama te nakon filma i razgovora s djecom, sudjelovanje u akciji, s ciljem nahraniti jedno dijete. Djeca pričaju priču MO, a uključuju se roditelji, bake i prijatelji. Na kraju akcije skupljamo donacije da nahranimo oko 60 djece. Uz podršku bliskih prijatelja nakon adventa 2016. godine organiziramo prve radionice i štandove na kojima skupljamo donacije, a uključuju se i ostali župljani: djeca, mladi, roditelji, bake, sve do danas. Molitva je ključni dio našeg rada, naše radionice započinju i završavaju molitvom, dio volontera svakodnevno prikazuje mise te moli zagovor Marijin za sve pothvate. Vidimo i primamo plodove molitve, rada, volontera, korisnika i donatora. Nakon pet godina aktivnog rada otvorili smo svoju kuhinju u Zambiji “Sveti Lovro-Babina Greda” u kojoj trenutno hranimo 455 djece.
Ti dolaziš iz Babine Grede. Možeš li nam ukratko reći kako je bilo odrastati u maloj sredini? Kakvo je bilo tvoje djetinjstvo? Jesi li se susretala i/ili sudjelovala već tada u humanitarnom radu?
Babina Greda je posebno mjesto. Djetinjstvo, odrastanje bilo je sretno, radosno i veselo. Sjećam se puno zajedništva, igre, djece, roditelja koji su nas često puta zvali sa igrališta da dođemo nešto pojesti da imamo snage jer smo veliku većinu vremena provodili vani, bilo sunce, kiša ili snijeg nama ništa nije smetalo. Nisam nikada aktivno sudjelovala u volonterskim aktivnostima, ali sam čula za njih.
Je li u toj maloj sredini bilo podrške za mlade koji su htjeli učiniti neku promjenu ili iskorak u svom životu? Kako je tebi bilo? Jesi li imala podršku drugih i od koga najviše za svoj humanitarni put?
Ta mala sredina, a zapravo rekla bih velika sredina, sredina ljudi koji imaju veliko srce, ljudi koji su spremni i daju sebe. Za humanitarno poslanje zahvaljujem se Bogu i prepisujem Njemu sve zahvale i podrške jer je On taj koji sve vodi, blagoslivlja i umnaža, a ja sam samo jedna olovka koja je pustila Isusa da djeluje po meni. Molim i prepuštam Gospodinu sve planove, ideje, a On sve namjesti, složi i uredi da sve bude dobro te sve moje krive putove On ispravlja i izvodi na dobro.
Solidarnost je jedna od ključnih EU vrijednosti, ali i humanih vrednota, kojima se bavimo i kroz ovaj projekt. Kako ti doživljavaš ove vrijednosti, a posebice jesi li vjerovala da ćeš uspjeti u svojim misijama solidarnosti i humanosti?
Svi ljudi imaju svoje vrijednosti, veličinu i talente. Pomaganje bližnjem i rad s drugim ljudima čini zajedništvo te uzajamno obogaćuje obostrano. Na početku moga humanitarnog rada imala sam jedan cilj, nahranit jedno dijete, vjerujući u Gospodina, cilj je šesdesetstruko umnožen.
Koji su ti planovi za budućnost?
Planovi za budućnost su otvorenost, spremnost mijenjati sebe, svoje ustaljene navike, prioritete i osluškivanje što je Božja volja za mene u mom životu, kako bi ispunila zadaću i poslanje za koje sam stvorena. Radim na sebi svaki dan, nekada manje nekada više, da živim i djelujem danas, jučer ne mogu vratiti i promijeniti, a što će biti sutra ne znam hoću li dočekati.
Što misliš na koji način možemo usmjeriti i druge mlade ovim vrijednostima?
Iskustvo žive vjere u Isusa Krista mijenja srce čovjeka, misli, okolnosti i situacije, čovjek gleda i vidi na drugačiji način. Nije zarobljen svijetom i zemaljskim stvarima. Shvaća da sve materijalno je potrošno i prolazno, razumije da čovjek ima viši cilj na Zemlji, a to je doći u Kraljevstvo Nebesko. Takvo iskustvo, način razmišljanja i življenja vjerujem da bi i druge mlade ljude dovelo do promjene i vrijednostima kojima teže.
Što bi poručila drugim mladima koji možda nemaju puno mogućnosti, a žele unijeti neke promjene u svoj život?
Poručujem svakom mladom čovjeku da ovdje na Zemlji nije slučajnost, niti broj. Stvoren si u vremenu u kojem živiš, nacionalnosti kojoj pripadaš sa višim ciljem. Ako si nezadovoljan dosadašnjim životom, ne razumiješ stvari oko sebe, imaš mnogo pitanja i nejasnoća, zapitaj se u nutrini svoga srca, što ja mogu promijeniti na sebi da bi ovaj svijet bio bolji. Dobit ćeš odgovor, ideju jer “tko god ište prima, a tko god kuca otvara mu se”. Ne boj se, nisi sam i sve će biti dobro, čak i bolje nego što planiraš.
