1. Za početak, ukratko nam se predstavi!
Hej! Ja sam Matea Čvagić Prašnjak, književnica, savjetnica pri pisanju, urednica te poduzetnica.
Nekoć sam bila srednjoškolka i snivala snove prevelike za naprtnjaču koju sam tada, kao četrnaestogodišnjakinja, nosila na svojim leđima. Međutim, nikada nisam prestala vjerovati u te velike snove i oni su se, jedan po jedan, počeli pretvarati u stvarnost. S četrnaest godina osvojila sam svoju prvu književnu nagradu Mali Galović te, potaknuta time, objavila svoju prvu knjigu Na obroncima nade i postala član-suradnik Društva hrvatskih književnika podravsko-prigorskog ogranka gdje sam aktivno djelovala narednih pet godina. Spisateljski me poziv, unatoč brojnim obvezama i životnim prekretnicama, nikada nije napustio te sam s devetnaest godina samostalno objavila kratak putopisni roman autobiografskih elemenata Cesta za Zion, a potom i roman 31 nogometni teren koji je, na moju veliku radost i zahvalnost, osvojio srca mnogih čitatelja te je danas i preveden na engleski jezik pod naslovom 31 Fields.
Nakon godina educiranja i praktičnog rada na području kulture, umjetnosti i književnosti, odlučila sam pokrenuti vlastitu web-trgovinu, izdavačku kuću i centar neformalnog obrazovanja LUX NOCTIS. Danas sam aktivna književnica sa šest objavljenih knjiga – Na obroncima nade, Cesta za Zion, 31 nogometni teren, 31 Fields, Igra sjena te Zvijezde nad kampericom. Nikada nisam i neću moći zaboraviti brojne mentore koji su mi kroz godine pomogli da napredujem u smjeru svojega poziva – takvo je iskustvo neprocjenjivo i zauvijek nas izgradi u izabranom smjeru. Danas i sama pomažem autorima diljem Hrvatske i šire da ostvare svoj puni stvaralački potencijal te plasiraju svoja književna djela na tržište.
LUX NOCTIS djeluje od 2021. godine i raduje me osvrnuti se na sve što smo svojom upornošću i ambicijama postigli do danas te mogu ponosno reći da iza ovoga brenda sada marljivo radi čak nekoliko kreativnih glava, ruku i srca.
2. Jedna rečenica ili citat koji te opisuje:
Two roads diverged in a wood, and I—
I took the one less traveled by,
And that has made all the difference.
(The Road Not Taken, Robert Frost)
3. Kako ulažeš u vlastito znanje i stjecanje novih vještina? Što radiš u slobodno vrijeme? Doprinose li te aktivnosti tvom profesionalnom razvoju?
- Premda uz vlastiti posao i dovršavam studij hrvatskog jezika i književnosti, rekla bih da sam velik dio svojega znanja stekla kroz praksu jer aktivno sam u svijetu književnosti više od deset godina. Studij mi je zasigurno pomogao u profesionalnom smjeru, ali isto se tako pojam kreativnog pisanja (koji je u inozemstvu uvelike zastupljeniji nego na našim prostorima) u mnogočemu razlikuje od teorijsko-praktičnog pristupa književnosti koji obuhvaćaju naši studiji. Ne namjeravam prestati učiti i nadam se da ću u budućnosti svoje znanje malo po malo pretvarati i u nešto dostatno za svjetsko tržište.
4. Saznali smo da se aktivno baviš pisanjem te da iza sebe imaš nekoliko romana. Možeš li nam reći nešto više o tome? Radiš li trenutno aktivno na drugim knjigama?
- Bavim se kreativnim pisanjem doista otkako znam za sebe. Točnije, otkako pamtim da znam pisati slova (haha!). Svoju prvu knjigu, proznu zbirku Na obroncima nade, objavila sam s petnaest godina. Pisana riječ oduvijek je bila moj osnovni oblik izražavanja i vjerujem da će tako i ostati. Premda se u svom kreativnom pisanju bavim i kraćim oblicima književnosti, svojim osnovnim medijem ipak bih prozvala roman. Prvi sam roman završila sa sedamnaest godina, 31 nogometni teren, a danas je on, deset godina kasnije, i preveden na engleski jezik. Može se reći da uvijek aktivno radim na novim djelima te nastojim svojim čitateljima svakim novim projektom donijeti nešto novo.
5. Tvoj roman “Igra sjena” ostavio je sjene na mnogim čitateljima. Imaš li uvijek pozitivne komentare ili se susrećeš s konstruktivnim kritikama?
- Rainbow Rowell u svome je djelu Eleanor i park rekao: Izgledala je kao umjetnost, a umjetnost ne bi trebala izgledati lijepo, već bi nas trebala potaknuti da osjećamo nešto. Ako je uopće moguće da se s nečim apsolutno slažemo, tada se apsolutno slažem s tom izrekom. Veoma rijetko reakciju na svoja djela računam u valuti pozitivnih ili negativnih reakcija, a najčešće u valuti jesu li uspjela izazvati emociju u čitatelja – kada moja djela u tome uspiju, to smatram doista velikim uspjehom. Ako baš moram pokušati procijeniti, čini mi se da je Igra sjena zasad velikim dijelom ostvarila taj cilj.
6. Smatraš li da su danas književnost i posebno humanističke znanosti stavljene na stranu? Što misliš kako jedna mlada osoba može doprinijeti njihovu razvitku?
- Na hrvatskom je tržištu, ili bolje rečeno hrvatskoj sceni, književnost velikim dijelom odložena na stranu. To bih pripisala prije svega zahtjevnom i ubrzanom stilu života koji je brojnim okolnostima na neki način nametnut – što mladima, što općenito. I samoj mi je bilo veoma teško praktički izgraditi novi svijet u kojemu ću imati vremena i resursa baviti se onim što doista volim i u što zaista vjerujem. Odgovor na tu vrstu problema vidim u hrabrosti, odvažnosti i upornosti – od malih sam nogu slušala o tome kako od onoga što volim, a to je bilo kreativno pisanje, tj. književno stvaranje (koje u hrvatskoj na akademskoj razini uopće ni nije zastupljeno), neću imati kruha i upravo sam u tom smjeru, unatoč svim tim glasovima, i pošla. Za tako nešto doista su potrebne hrabrost, odvažnost i upornost.
7. Koja je tvoja definicija uspjeha i neuspjeha?
- Jedino istinsko mjerilo uspjeha je sreća. To je rezultat da smo postupili ispravno i ništa drugo ne može se mjeriti s tim.
8. Koje prepreke mladi moraju prevladati kako bi napredovali u društvu? S kojim poteškoćama si se susrela pri ostvarenju svojih ciljeva/ideja i kako si ih riješila?
- Smatram da je danas mladima najteže izvaditi samoga sebe iz zadanoga okvira. Već od malih nogu, na neki način imamo postavljen obrazac svoje budućnosti – osnovna škola, srednja škola, fakultet, posao, a tek iza toga istinski počinje ono što svi od malena zamišljamo životom. Svatko od nas, to je važno naglasiti, drugačije zamišlja život. Međutim, često me pratio dojam da su društveno postavljeni okviri nerijetko univerzalni, a mladi se često ne usude sanjati i živjeti po svome. Smatram najvažnijim da se mladi neprestano pitaju što je za njih sreća, u čemu vide svoje buduće postignuće i što im je potrebno kako bi se u tome ostvarili – tek tada mogu znati kako bi njihov obrazovni i poslovni smjer trebao izgledati.
9. Aktivno vodiš online radionice kreativnog pisanja. Ima li odaziva mladih ljudi ili radiš i s osobama zrelije dobi? Jesi li naučila nešto u radu s ljudima?
- Kako sam i prije nego što sam pokrenula vlastiti posao imala priliku raditi s ljudima, na neki sam način vjerovala da znam što me čeka. Međutim, ipak sam se iznenadila – raditi s ljudima na području kreativnog pisanja mnogo je više od onoga kako to zvuči. Kada kao savjetnica pri pisanju i urednica imam pristup tekstu autora, velikim dijelom imam pristup i njegovu unutarnjem biću, a to je zaista osjetljivo, nepresušno i jedinstveno područje ljudskog postojanja. Glede odaziva, na naše se radionice prijavljuju doista osobe svih uzrasta. Na samom početku, očekivala sam da će to biti pretežno djeca i mladi, ali ispostavilo se da su naši polaznici većinom stariji i od mene, što me zaista raduje jer tek sada vidim koliko je neotkrivenih talenata na području Hrvatske, ali i Bosne, Srbije i Crne Gore jer naše se radionice održavaju i za polaznike izvan granica Lijepe Naše.
10. Budući da iza sebe imaš nekoliko romana, slobodno odaberi onaj koji je tebi najdraži i ukratko nam ga predstavi. Zašto si odabrala baš taj roman i kako su tekle pripreme?
Pripremiti roman za objavu nije jednostavan zadatak, posebno kada si ujedno u ulozi autora i izdavača. Svaka objava knjige podrazumijeva tim ljudi koji će to učiniti mogućim i, premda mi se katkad čini da znam što me čeka, objava svake nove knjige avantura je za sebe i donosi neki novi ugođaj. Objava romana Zvijezde nad kampericom, što je najnoviji roman iz mojega pera, možda je bila emocionalno najzahtjevnija do sada jer toj sam se knjizi - što vremenski, što emocionalno - posvetila više nego bilo kojoj knjizi do sada i smatram ju, i tematski i formatom, najopsežnijim djelom koje sam ponudila čitateljima do sada. Upravo iz toga razloga, zbog velike subjektivne naklonjenosti tom djelu, objava toga djela možda bila i najneizvjesnija do sada jer doista me zanimalo i zanima hoće li čitatelji iz toga djela iščitati barem dio emocionalnog materijala koji sam nastojala utkati u njega.
11. Koji su tvoji životni ciljevi? Gdje se vidiš za pet godina?
- Od malih sam nogu od svoje okoline dobivala svojevrsnu kritiku za to da su moji ciljevi suviše raznoliki te da su stepenice kojima težim previsoke. Premda je to možda doista i tako, vjerujem da nikada neću prestati sanjati o tome i težiti tome. Ako ih izgovorim naglas, iskustvo mi nalaže, izgubit će na težini pa ću ipak još neko vrijeme šutjeti o tome. Sve i da se svi ti raznovrsni ciljevi nikada ne ostvare, uvijek ostaje ona Balaševićeva da mi smo bar imali one snove koji se teško ostvare, a snovi najčešće vrijede tek kad s tobom osijede, kad s tobom ostare.
12. Što želiš poručiti mladima u Osijeku i šire?
- U posljednje mi vrijeme u medijima na razne načine iskače jedna zanimljiva izjava: You do you.