Za početak, molimo te da nam se ukratko predstaviš.
Pozdrav. Moje je ime Elena Abramić, imam 22 godine, dolazim iz Valpova. Studentica sam na Prehrambeno tehnološkom fakultetu u Osijeku, ove godine sam pauzirala te sam trenutačno zaposlena kao agent za videoidentifikaciju dokumenata na engleskom i njemačkom jeziku. Slobodno vrijeme volim ispunjavati volontiranjem, sportom, glazbom i raznim hobijima.
Kako je započela tvoja ljubav prema društvenom angažmanu? Jesi li to sama otkrila ili je nešto u tvojoj okolini utjecalo na to?
Moja ljubav prema društvenom angažmanu započela je spontano. Još od malih nogu krenula sam na podjelu hrane u Crvenom križu sa stricom, jer smo se seka i ja voljele voziti s njime tijekom školskih praznika i pomoći mu u podjeli. U 6. razredu osnovne škole sam glumila na natjecanju iz prve pomoći, sljedeće godine se priključila ekipi, natjecala i počela volontirati. S vremenom sam shvatila da me volontiranje usrećuje i potiče na promjene. Ali inspiraciju sam uvijek mogla vidjeti i iz svog okruženja.
Ti dolaziš iz Valpova. Možeš li nam ukratko reći kako je bilo odrastati u malom gradu? Kakvo je bilo tvoje djetinjstvo? Jesi li se i ranije susretala s društvenim angažmanom?
Odrastanje u Valpovu za mene je bilo posebno, jer mali gradovi imaju svoj jedinstveni ritam života gdje se svi poznaju. Provela sam puno vremena u igri s prijateljima na ulici, u prirodi, parkovima. Što se tiče društvenog angažmana od ranih dana bila sam zainteresirana za aktivnosti koje donose neku promjenu. To su bile male stvari, poput sudjelovanja u školskim projektima ili organizacija lokalnih događanja. Naravno, odrastanje u malom gradu nosi i svoje izazove. Neke prilike za mlade možda nisu bile tako dostupne kao u većim gradovima, ali to me dodatno motiviralo da budem proaktivna i tražim načine kako razvijati svoje interese unutar onoga što je Valpovo nudilo.
Je li u toj sredini bilo podrške za mlade koji su htjeli učiniti neku promjenu ili iskorak u društvu? Kako je tebi bilo? Jesi li imala podršku drugih i od koga najviše?
Kao što to često bude u manjim sredinama, podrška za one koji žele napraviti promjenu ili se angažirati u društvu nije uvijek bila strukturirana ili unaprijed organizirana, ali to ne znači da nije postojala. U Valpovu su postojali pojedinci i udruge koje su uvijek bili spremni podržati ideje drugih. Za mene je ta podrška dolazila od obitelji, prijatelja i udruga. Obitelj mi je uvijek najveća podrška. Oni su me poticali da slijedim svoje interese, ohrabrivali me i pružali mi podršku u trenucima kada sam nailazila na izazove ili nesigurnost. Crveni križ je bio mjesto gdje sam mogla razvijati svoje interese i učiti kako raditi na projektima. Ponekad se suočavate s velikim promjenama ili jednostavno nedostatkom resursa što nije uvijek lako. Kroz taj proces naučila sam kako pronaći načine čak i kada okolnosti nisu najpovoljnije.
Kakav je bio tvoj put razvoja, tko te usmjeravao, kakav je bio taj proces za tebe?
Moj put razvoja bio je dinamičan, nije postojao unaprijed definirani plan, radilo se o procesu otkrivanja, učenju iz pokušaja i pogrešaka te otvaranju prema novim prilikama. Sve je započelo još u školskim danima kao što sam rekla priključivanju ekipe iz prve pomoći, i iz toga sam došla do pozicije koordinatorice za partnerstva u Erasmus student networku Osijek, tima za odlazne prakse u AIESEC Osijek, organizacija nacionalnih treninga, pisanje i proveda projekata sufinanciranih od strane Europske unije. Raznih tečajeva u HCK kao što su specijalistička edukacija koordinatora volontera i voditelja mladih Hrvatskog Crvenog križa, Međunarodno humanitarno pravo, osnaživanje kapaciteta volontera za pružanje prvih oblika psihosocijalne podrške na terenu i putem telefona, trening za osposobljavanje članova terenskih jedinica... Sam proces razvoja bio je ispunjen izazovima, ali i velikim lekcijama. Ponekad je bilo teško uskladiti osobne ambicije, obrazovanje i društveni angažman, no svaka prepreka bila je prilika za rast.
Znamo da si vrlo aktivna i u Crvenom križu, da si angažirana u projektima solidarnosti. Zašto si odabrala biti aktivnim članom društva? Koje su vrijednosti koje promoviraš i želiš promovirati svoj čitav angažman kao aktivna građanka?
Potiče me želja za stvaranjem pozitivnih promjena. Kroz volontiranje u Crvenom križu i sudjelovanje u projektima solidarnosti, osjećam da doprinosim nečemu većem. Smatram da solidarnost nije samo riječ, već načelo prema kojem bi trebali živjeti. Kroz svoje djelovanje želim pokazati kako je važno biti tu jedni za druge, bez obzira na razlike koje nas dijele. Volontiranje u Crvenom križu omogućilo mi je da se upoznam s ljudima iz različitih životnih okolnosti. Primjer aktivnosti koje sam radila kao volonter jesu dijeljenje hranu ljudima u potrebi, dijeljenje pakete, dežurstva na zabavama, povodila sam bolnicu za medvjediće kao prezentaciju za vrtiće, držala razne prezentacije po osnovnim i srednjim školama, dežurala na olimpijadi vrtića, međunarodnom danu civilne zaštite, na dobrovoljnim darovanjima krvi, organiziranim utrkama, sudjelovala i organizirala brojne pokazne vježbama mladih, solidarnost na djelu i druženja mladih volontera... Sudila prvu pomoć na natjecanjima mladih, sudjelovala sam na projektima sufinanciranim od strane Europske unije te u pisanju istih. Osim što sam prikupljala humanitarnu pomoć za potresom pogođena područja jedna sam od volontera koja je išla u Petrinju za vrijeme kriznih situacija na dežurstvo. Članica sam interventnog tima HCK DCK Osječko-baranjske županije. Sudjelovala sam na raznim vježbama u Hrvatskoj i izvan nje, te na First international search and rescue exercise u Poljskoj. Volim vjerovati da je promjena moguća, ali da ona počinje od nas samih.
Koji su ti planovi za budućnost?
Trenutačno nemam konkretne planove za budućnost. Smatram da je život pun iznenađenja i da trebam vidjeti gdje me sve može odvesti i da trebam pružiti priliku svemu što mislim da je dobro za mene. Voljela bih da u budućnosti imam priliku dalje se usmjeravati prema onome što me ispunjava i pronaći još neke nove interese koji me mogu ispuniti.
Što misliš na koji način možemo pomoći drugim mladima da žive svoje snove i u malim sredinama? S obzirom da često čujemo kako su mladi pasivni, apatični, ne uključuju se u društvene prilike ako ne moraju i slično, što misliš na koji način ih možemo potaknuti na veći društveni angažman, posebice u manjim sredinama?
Da bi se mladima pomoglo važno je stvoriti okruženje koje im omogućuje da prepoznaju svoje mogućnosti i potencijale. U manjim sredinama to često nije lako, no ključ je u stvaranju platformi i prilika koje potiču mlade na aktivno sudjelovanje. Jedan od načina kako ih potaknuti na veći angažman je kroz obrazovne programe i radionice koje im omogućuju da prepoznaju svoju važnost. Kreativni i inovativni pristupi, kao što su organiziranje zajedničkih aktivnosti, volontiranje, pokretanje malih inicijativa ili korištenje digitalnih alata za povezivanje mladih, mogu biti učinkoviti. Ponekad mladima jednostavno nedostaje motivacije ili inspiracije, pa je važno pružiti im pravi okvir i podršku. Ako mladi vide da ih netko razumije i vjeruje u njihove ideje, više će se motivirani da naprave korak dalje.
Što bi poručila drugim mladima koji možda misle da bi nešto mogli ili trebali učiniti u društvu, u svojoj zajednici, ali se susreću s različitim izazovima, čak i predrasudama a često im nedostaje i prava podrška?
Poručila bih im da ne odustanu i da ne dopuste da ih prepreke zaustave u njihovim željama i ciljevima. Iako je lako posumnjati u sebe kada se suočimo s izazovima, trebamo razumjeti da je svaki put prema promjeni težak, ali svaki mali korak vodi prema rezultatima. Savjetovala bih da ne čekaju da im netko drugi pruži priliku. Najbolji način da se postigne promjena je onaj u kojem preuzimamo odgovornost za vlastiti put. Također, vrlo je važno biti strpljiv. Bez obzira na to koliko ti izazovi izgledali veliki, samo nastavi vjerovati u svoje ideje, raditi na sebi. Na kraju, najvažnija stvar je da shvate da imaju pravo biti glasni, zauzeti se za ono u što vjeruju, čak i kada se osjećaju da nemaju svu potrebnu podršku.
Ovaj intervju nastao je u sklopu projekta EUvizija koji je financiran kroz program Impact4values. Projekt je sufinanciran sredstvima EU i Ureda za udruge Vlade RH.
