1. Za početak, molimo te da nam se ukratko predstaviš.
Ja sam Ena Jakob, imam 23 godine i dolazim iz Vinkovaca. Studentica sam prve godine diplomskog studija psihologije u Osijeku. Trenutno aktivno volontiram u našoj studentskoj udruzi PSIHOS i u Info-centru za mlade Osijek.
2. Kako je započela tvoja ljubav prema psihologiji? Jesi li to sama otkrila ili je nešto u tvojoj okolini utjecalo na to?
Ljubav prema psihologiji je krenula sasvim slučajno, kad smo u srednjoj školi dobili predmet psihologija. Bilo mi je zanimljivo kako objašnjava ljude, njihove emocije i ponašanja. Kroz te sate sam shvatila da me takve teme baš privlače i da se mogu zamisliti u struci gdje radim s ljudima i pomažem im. Nekako se sve poklopilo – zanimanje, želja i osjećaj da je to baš za mene.
3. Ti dolaziš iz Vinkovaca. Možeš li nam ukratko reći kako je bilo odrastati u tom gradu? Kakvo je bilo tvoje djetinjstvo?
Odrastanje u Vinkovcima bilo je posebno na svoj način. To je manji grad, ali ima toplinu i zajedništvo koje te obilježi za cijeli život. Svi se poznaju, i to stvara osjećaj sigurnosti. Djetinjstvo mi je bilo bezbrižno – puno igre vani i druženja s prijateljima. Sva sreća pa tada još nismo imali mobitele pa smo provodili puno vremena vani.
4. Je li u toj sredini bilo podrške za mlade koji su htjeli učiniti neku promjenu ili iskorak u društvu? Kako je tebi bilo? Jesi li imala podršku drugih i od koga najviše?
Smatram da se ranije nije puno mladih odvažilo činiti neku promjenu ili iskorak, ali stvari se mijenjaju. Danas provodim manje vremena u Vinkovcima, ali primjećujem da mlađe generacije sve više sudjeluju u volontiranju i organiziranju raznih događaja i akcija, što mi je posebno drago.
Što se mene tiče, najveću podršku uvijek sam imala od roditelja i prijatelja koji su me poticali da slijedim svoje ciljeve. Uz njih, bilo je i profesora koji su prepoznali moju motivaciju i angažman. Tijekom osnovne i srednje škole bila sam uključena u puno aktivnosti – od različitih dodatnih grupa u školi do volontiranja u Crvenom križu. Ta iskustva su me oblikovala i naučila važnosti zajedništva i pomaganja drugima, što i danas smatram ključnim dijelom svog života.
5. Znamo da si vrlo angažirana već kao studentica, uključena si u rad nekoliko organizacija civilnoga društvo, vodiš radionice za druge mlade kroz Info-centar za mlade Osijek, uključena si u različite procese koji se tiču mladih ljudi. Jesi li upisom psihologije vjerovala da ćeš uspjeti u ovome što danas živiš i radiš?
Kada sam upisala psihologiju znala sam da želim raditi s ljudima i pomagati im, ali nisam mogla ni zamisliti koliko će mi se prilika otvoriti već tijekom studija. Uključivanje u projekte, radionice i rad s mladima došlo je postepeno, kroz učenje i otkrivanje novih mogućnosti. Iako sam ponosna na ono što radim danas, svjesna sam da sam tek na početku. Još uvijek učim, svaki novi projekt mi donosi izazove i prilike za rast. Smatram da imam puno prostora za napredak i jedva čekam vidjeti kako će se moja budućnost razvijati – ne samo u struci nego i u doprinosu zajednici kroz ovakve aktivnosti.
6. Kakav je bio tvoj put razvoja, tko te usmjeravao, kakav je bio taj proces za tebe?
Moj put razvoja bio je postupan i prirodan, uz puno učenja i istraživanja. Na početku su me najviše usmjeravali roditelji i bliski prijatelji koji su me uvijek poticali da slijedim ono što me zanima. U školi su mi podršku pružali i neki profesori koji su prepoznali moju motivaciju i pomogli mi da izgradim povjerenje u svoje sposobnosti. Proces je bio ispunjen otkrivanjem – kroz školu, volontiranje i različite aktivnosti. Smatram da su me najviše oblikovala iskustva izvan formalnog obrazovanja, gdje sam morala sama preuzeti inicijativu i odgovornost. I dalje učim i razvijam se, ali uživam u svakom koraku tog procesa jer me približava onome što želim postati.
7. Zašto si odabrala biti aktivnim članom društva? Koje su vrijednosti koje promoviraš i želiš promovirati kroz svoj čitav angažman posebice u području psihologije?
Odabrala sam biti aktivnim članom društva jer vjerujem da svi imamo odgovornost doprinositi zajednici i stvarati bolje okruženje za sve, a osobito za mlade. Kroz moj angažman želim pružiti prilike drugima da se razvijaju, osjećaju podršku i budu osnaženi da slijede svoje ciljeve. Također, rad s ljudima uvijek me ispunjava i motivira. Vrijednosti koje trenutno promoviram su empatičnost, podrška i jednakost. Kroz psihologiju želim pomoći ljudima da bolje razumiju svoje emocije i brinu o svom mentalnom zdravlju. Također, želim naglasiti važnost samospoznaje jer smatram da nam to pomaže živjeti sretnije i ispunjenije.
8. Kroz naš dugogodišnji rad i iskustvo, u Vinkovcima nikada nije postojala dugoročno neka udruga mladih. One koje su djelovale, često su vrlo brzo prestajale s radom? S obzirom da često čujemo kako su mladi pasivni, apatični, da im je narušeno mentalno zdravlje, što misliš na koji način ih možemo potaknuti na veći društveni angažman, posebice u manjim sredinama?
Slažem se da u Vinkovcima nije postojala dugoročna udruga mladih. Međutim, mislim da mladi nisu toliko pasivni i apatični kako se čini, barem ne svi. Glavni problem je to što nemaju udrugu kroz koju bi mogli biti više angažirani. Dobar primjer u Vinkovcima je volontiranje u Crvenom križu, gdje se uključuje veliki broj mladih, što pokazuje da postoji interes za društveni angažman, samo je potrebno pružiti prilike za to.
9. Što bi poručila drugim mladima koji ne znaju na koji način uvesti smisao u svoj život?
Poručila bih im da ne moraju odmah imati sve odgovore. Smisao života često dolazi kroz iskustva i pokušaje. Preporučujem da istražuju različite aktivnosti, volontiraju, upišu nove tečajeve ili se povežu s ljudima koji ih inspiriraju. Bitno je otvoriti se novim mogućnostima i biti strpljiv prema sebi. Svaki korak, ma koliko mali bio, može donijeti novo razumijevanje i pomoći im da pronađu put koji im odgovara. Najvažnija stvar je da ne odustanu od traženja i da se ne boje učiti na vlastitim iskustvima.
10. Koji su ti planovi za budućnost?
Moji planovi za budućnost usmjereni su na daljnje učenje i osobni razvoj. Želim završiti studij psihologije i steći što više iskustva u radu s ljudima, osobito u području mentalnog zdravlja. Također, želim nastaviti biti aktivna u zajednici i raditi na projektima. U budućnosti se vidim u ulozi koja doprinosi stvaranju pozitivnih promjena u društvu te želim nastaviti učiti i rasti.
