1. Za početak, molimo te da nam se ukratko predstaviš.
Pozdrav, ja sam Deni Steinbrückner i dolazim iz Petrijevaca, a trenutačno volontiram u PRONI Centru kroz program Europskih snaga solidarnosti.
2. Kako je započela tvoja ljubav prema društvenim mrežama, grafičkom dizajnu i drugim kreativnim digitalnim aktivnostima? Jesi li to sam otkrio ili je netko u tvojoj okolini utjecao na to?
Od malih nogu sam volio računalo i tehnologiju. Sjećam se da je u osnovnoj školi jedna učiteljica rekla mojoj mami da ja moram ići za informatičara, ali nisam jer mi je nedostajao taj kreativni dio koji nudi grafički dizajn. Naravno na to se nadovezao i digitalni marketing koji sam želio naučiti jer sam shvatio koliki utjecaj zapravo društvene mreže imaju na mlade. Što reći, kreativac u duši koji želi barem malo promijeniti svijet na bolje.
3. Ti dolaziš iz Petrijevaca koji su nadomak Osijeka, no ipak nekako dislocirani. Možeš li nam ukratko reći kako je bilo odrastati u maloj sredini? Kakvo je bilo tvoje djetinjstvo? Kakav je bio tvoj put razvoja?
Odrastanje u manjoj sredini koja teško prihvaća nešto drugačije, bilo teško, ali mislim da me to na kraju izgradilo i naučilo važnosti prihvaćanja drugi. U osnovnoj školi su mi se rugali zbog mog izgleda jer sam bio jače dijete. Što je jako utjecalo na moje mentalno zdravlje. Ali na kraju me to potaknulo da radim na sebi, da se zavolim i prihvatim. Nakon toga se javila i potreba da pričam o mentalnom zdravlju i tome koliko je ono važno. Sjećam se, kada sam u 8. razredu spomenuo mentalno zdravlje, rekli su mi da sam lud, ali nisam odustao od toga i drago mi je.
4. Je li u toj maloj sredini bilo podrške za mlade koji su htjeli učiniti neku promjenu ili iskorak u svom životu? Kako je tebi bilo? Jesi li imao podršku drugih i od koga najviše?
Nije bilo podrške ni od koga, ali imao sam podršku svoje majke mislim da mi više znači nego da me podržalo stotinu ustanova. Učiniti veliki korak ka volontiranju u trajanju od jedanaest mjeseci bilo je teško prihvaćeno jer to ne ide u radni staž i nije plaćeno. No ja sam bio spreman na to I spreman naučiti nešto novo te pomoći svojoj zajednici. U tomu svemu imao sam najveću podršku moje mame i članova udruge u kojoj volontiram.
5. Ti si volonter Europskih snaga solidarnosti i trenutačno volontiraš u PRONI Centru za socijalno podučavanje. Možeš li nam reći nešto vezano za taj program ESS-a? Kako si saznao za njega? Što ti se kroz taj program svidjelo? Što te motiviralo da se uključiš i kako si se na posljetku odlučio na volonterstvo na tako dugo razdoblje od čak godinu dana u kontinuitetu? Jesi li pogriješio?
Prvo želim odgovoriti na ovo pitanje jesam li pogriješio, naravno da nisam. Europske snage solidarnosti za mene su jedno predivno iskustvo koje svaka mlada osoba treba imati. Ja sam ostao u svojoj državi i u svojoj zajednici, ali ESS nudi da putuješ i u drugu državu i upoznaš kulturu drugih naroda, i dodatno, svi troškovi koje imaš su pokriveni. Za program sam saznao od svoje sadašnje koordinatorice, koju sam upoznao još u srednjoj školi i koja je objavila poziv da traže volontere. Prijavio sam se i htio ući u te vode rada organizacije, posebice one koja radi s mladima. Odabrao sam svoju državu i mjesto u kojem živim jer dobro poznajem zajednicu i smatrao sam da tako mogu učiniti najveću promjenu. Toliko sam predivnih ljudi upoznao i puno naučio. Hvala mojoj organizaciji.
6. Osnažio si se za sudjelovanje u programima volontiranja? Koje su to vrijednosti iza toga koje očigledno i ti promoviraš i živiš? Zašto su važne? Možemo li i na koji način potaknuti i druge mlade da ih prepoznaju kao važne?
Pa jedna velika stvar koju sam naučio tijekom volontiranja je da moraš prihvatiti druge, bili oni stariji, ljudi s poteškoćama ili stranac iz druge države. Uvijek sam promovirao solidarnost, ali ovdje sam naučio što je to zapravo. Jednakost je nešto predivno što možemo prakticirati u poslu, volontiranju ili zabavi. Ja ju uvijek pokušavam prakticirati gdje god da sam (a nije lako). Potaknuti mlade?! Mogu im samo reći poštujte druge, poštujte njihove odluke, volite svoje starije jer od njih učimo, ali najvažnije ne činite ono što ne želite da vama drugi čini.
7. Koji su ti planovi za budućnost?
Nastaviti volontirati i činiti promjene. Naravno i posao je u planu. No sada, nakon volontiranja bit će teško pronaći ovaj način rada i osjećaja prihvaćenosti. Ali kreativan posao mi je u planu, morate me pratiti da saznate više o mojoj budućnosti.
8. Što misliš na koji način možemo pomoći drugim mladima da žive svoje snove i u malim sredinama?
Moj savjet bi bio, ukoliko imaju priliku neka se pridruže nekoj udruzi, gdje mogu upoznati druge koji im mogu pomoći ostvariti njihove snove.
9. Što bi poručio drugim mladima koji možda nemaju puno mogućnosti, a žele unijeti neke promjene u svoj život?
Promjena je teška, puna uspona i padova, ali na kraju je to jedno predivno životno iskustvo. Samo moraju pronaći prave ljude koji su spremni pomoći i učiti s njima. Volio bih da ostanu svoji, ma koliko to bilo teško. Činite dobro i budite dio promjene koju ovaj svijet treba.
