1. Za početak, molimo te da nam se ukratko predstaviš.
Ja sam Sara Radojčić, rođena sam u Osijeku 23. studenog 2004., a živim u Donjem Miholjcu. Završila sam Opću gimnaziju.
2. Kako je započela tvoja ljubav prema ovome čime se sada baviš? Jesi li to sama otkrila ili je netko u tvojoj okolini utjecao na to?
S obzirom na to da sam pohađala gimnaziju morala sam položiti državnu maturu. Moram priznati, kada sam se tek počela pripremati za maturu bilo je teško, ali nisam odustala. Na pripremama iz matematike imala sam ogromno podršku asistentice i razrednice. Uz pomoć njih dvije odlično sam svladala sve tipove zadataka. Od samog početka obje su se trudile da mi sve objasne. Sa pripremama iz hrvatskog jezika nisam imala nikakvih problema. Sve sam doma učila sama. Naravno, profesorica je bila tu za mene i pomogla mi je oko pisanja sažetka i eseja. Profesorica je od prvog dana bila zadovoljna mojim znanjem hrvatskog. Bila sam među boljima u razredu. Na maturi sam pisala njemački umjesto engleskog jezika. Naglasila bih da sam se s njemačkim prvi puta susrela u srednjoj školi. Kada sam se počela pripremati za maturu tj. rješavati testove s prethodnih matura, bilo je užasno teško i naporno. Testovi su mi izgledali ogromni i teški. U početku su bili teški jer je bilo dosta novih riječi. Prije nego što bih počela rješavati test ispisala bih nepoznate riječi i onda ih naučila. Svaki dan sam učila nove riječi i testovi su postajali sve lakši. Vježbom sam došla do toga da sam čitanje i slušanje rješavala bez greške. Kod pisanja je trebalo malo više vježbi, ali uz pomoć i pojašnjenja profesorice i to sam svladala. Za vrijeme ispita državne mature imala sam užasnu tremu. Sva tri testa odlično sam riješila. Sada kada razmišljam o tome, nisam imala razloga bojati se mature jer uz ogromnu volju za učenjem i trudom sve se može.
Nakon položene državne mature nisam išla na faks iz nekih mojih razloge, ali ne bih sad o tome. Dugo sam razmišljala što me zanima i čime bih se mogla baviti. Nisam ni sama znala što želim. Istaknula bih da mi se jedan prijedlog posebno svidio. Profesor iz “Vinka Bek”a, koji je dolazio kod mene za vrijeme školovanja, predložio mi je da razmislim o knjigovodstvu. Proučila sam što je knjigovodstvo i jednostavno mi se svidjelo i to sam zavoljela. Tako sam i završila tečaj što ću poslije pojasniti.
3. Ti dolaziš iz Donjeg Miholjca. Možeš li nam ukratko reći kako je bilo odrastati u toj sredini? Kakvo je bilo tvoje djetinjstvo?
Odrastanje u Donjem Miholjcu je lijepo, ali jedino što nedostaje su neke radionice ili druženja za slijepe, da se mogu družiti s onima koji su kao ja. Ne mogu puno pisati o djetinjstvu, ali najvažnije što mogu reći za to je da sam imala puno ljubavi od roditelja i ogromnu podršku za sve što sam htjela.
4. Je li u tvojoj sredini bilo podrške za mlade koji su htjeli učiniti neku promjenu ili iskorak u svom životu? Kako je tebi bilo? Jesi li ti imala podršku drugih i od koga najviše?
Recimo da ima podrške za mlade koji žele neke promjene u svojim životima. Sve što sam htjela za sada mi se ostvarilo, a najviše podrške imala sam, i još uvijek imam od obitelji, prijateljica i meni posebno bliskih i dragih ljudi.
5. Ti si ostala živjeti u Donjem Miholjcu. Jesi li razmišljala o odlasku? Zašto?
Još uvijek ne razmišljam o odlasku. Možda ponajviše jer se bojim kako ću se snaći nakon odlaska, ali to ne znači da možda u budućnosti neću razmišljati o tome.
6. Što bi za tebe značio odlazak iz tvoje zajednice, obitelji?
Mislim da bi mi to teško palo jer nisam naučila biti bez njih.
7. Jesi li tada vjerovao/la da ćeš uspjeti?
Uz trud, volju i podršku mislim da bih uspjela nakon odlaska od roditelja.
8. Kakav je bio tvoj put razvoja, posebice onoga za što si se odlučio/la?
Kao što sam već spomenula odlučila sam se baviti knjigovodstvom. Dok sam tražila školu u kojoj ću pohađati tečaj bilo mi je užasno teško. Bilo je teško jer je bio ogroman izbor škola, a neke škole me nisu htjele primiti. Kada sam pronašla školu morala sam pronaći knjigovodstveni servis gdje ću odrađivati praksu. Moram priznati da mi je još teže bilo pronaći gdje ću ići na praksu. Kada sam konačno pronašla praksu, bila sam presretna i ponosna na sebe što sam sve uspjela sama.
Kod pronalaska škole i knjigovodstvenog servisa za praksu u nekom trenutku htjela sam odustati. Na sreću, svojom ogromnom upornošću, trudom i željom za tim nisam odustala.
9. Nedavno si završila tečaj knjigovodstva. Kako ti je bilo na tečaju, jesi li nailazila na nekakve prepreke? Koje? Tko ti je pomogao?
Prije mjesec dana završila sam tečaj za knjigovodstvo. Na tečaju mi je bilo odlično. Što se tiče teorijskog dijela, bilo mi je dobro. Jedino što mi je stvaralo problem su poneka tablica i slika. Uz pomoć triju prijateljica iz grupe uspješno sam i to svladala. Teoriju sam učila i ponavljala svaki dan i uspješno sam to odradila. Nakon završetka teorijskih predavanja morala sam odraditi praksu. Posebno sam se veselila praksi, ali priznajem užasno sam se bojala. Bilo me strah kako ću to odraditi. S druge strane imala sam ogromnu želju za tim, a još više me bilo strah kako će se šefica snaći jer sam znala da nikada nije radila sa slijepima. Kada je počela praksa shvatila sam da se ne moram bojati i da ću se snaći, a još lakše mi je bilo kada sam vidjela kako se šefica snašla u svemu tome, od samog početka do kraja. Na prijedlog šefice, sve zadatke sam radila u excelu. Odmah u početku svidio mi se njezin prijedlog. Šefica mi je svaki tip zadataka pojašnjavala pojedinačno i polako dok ne svladam. Puno sam se trudila na praksi i doma. Šefica je vidjela koliko se trudim i da me to zanima. Nije mi bio problem rješavati zadatke, imala sam ogromnu volju za tim. Na praksu bih išla vesela, a doma bih s još većim veseljem rješavala sve zadatke.
Ponosna sam na sebe jer sam završila knjigovodstveni tečaj. U svemu tome ogromna podrška su mi roditelji, seka i naravno, moja šefica. Na šeficu sam preponosna jer je od samog početka znala kako raditi sa mnom i na koji način. Ponosna sam jer je imala puno strpljenja za mene i nikada ni u čemu nije pogriješila. Odlično se snalazila od samoga početka do kraja moje prakse.
Uz ogroman trud, rad i želju sve se može bez obzira na to imate li nekakvu poteškoću ili ne.
10. Koji su ti planovi za budućnost?
Za sada, jedini plan koji želim da mi se ostvari je da radim u knjigovodstvu.
11. Što misliš na koji način možemo pomoći drugim mladima da žive svoje snove i u malim sredinama?
Možemo im pomoći tako što ćemo im biti podrška, reći ćemo im da oni to mogu, treba im govoriti pozitivno i tako će oni automatski imati više samopouzdanja, vjerovat će u sebi i svi snovi će im se ostvariti i ne trebaju odustati.
12. Što bi poručila drugim mladima koji možda nemaju puno mogućnosti, a žele unijeti neke promjene u svoj život?
Ako žele neku novu promjenu u životu, neka probaju to, treba se boriti i truditi za sebe i svoje snove bez obzira na sve. Nikada ne treba odustati.
Ovaj intervju nastao je u sklopu projekta EUvizija koji je financiran kroz program Impact4values. Projekt je sufinanciran sredstvima EU i Ureda za udruge Vlade RH.
