Za početak, molimo te da nam se ukratko predstaviš.
Moje ime je Marion Plavec, dolazim iz Kneževih Vinograda i imam 21 godinu. Studiram na Akademiji za umjetnost i kulturu Osijek smjer Dizajn za kazalište, film i televiziju. Volontiram sa stankama već četiri godine.
Kako je započela tvoja ljubav prema umjetnosti? Jesi li to sama otkrila ili je netko/nešto u tvojoj okolini utjecalo na to?
Vjerujem da je to nešto uvijek bilo u meni. Mogu to prepoznati po načinu na koji sam primala informacije i promatrala svijet oko sebe. Kao mala sam snimala kratke dokumentarce svojih roditelja po kući, crtala sam i pisala različite bilješke o svakakvim temama. Znatiželja mi je bila vrlo aktivna i mislim da je to način razmišljanja osobe koja je predodređena za bavljenje umjetnosti.
Ti dolaziš iz Kneževih Vinograda. Možeš li nam ukratko reći kako je bilo odrastati u tom mjestu? Kakvo je bilo tvoje djetinjstvo?
Uvijek sam bila okružena različitim ljudima iz različitih ekonomskih, etničkih i religijskih pozadina. Svi smo uvijek mogli puno toga učiti jedni od drugih. Puno sam se družila s ljudima iz svojeg razreda, igrali smo se i zajedno odlazili na ono što smo nazivali našim “avanturama”. Kad se prisjećam djetinjstva mogu nanjušiti miris svježe pokošene trave, čuti smijeh svojih prijatelja i vidjeti zelena polja puna maslačaka. Djetinjstvo mi je ostalo u iznimno lijepim sjećanjima.
Je li u toj sredini bilo podrške za mlade koji su htjeli učiniti neku promjenu ili iskorak u društvu? Kako je tebi bilo? Jesi li imala podršku drugih i od koga najviše za ono čime se baviš? Jesi li već tada mogla naslutiti da ćeš se baviti pisanjem, a osim toga i biti aktivna na motiviranju drugih da se pokrenu različiti sadržaji u Kneževim Vinogradima?
Uvijek ima podrške za onog tko je traži. Što se tiče podrške najviše sam je osjetila od svojih roditelja koji su uvijek bili oduševljeni mojim radovima i idejama, i od moje nastavnice likovnog iz osnovne škole, Dubravke Kolčić Drlje. Poticali su me na više i pri tome mi pomagali postavljati samoj sebi izazove kroz koje sam napredovala. Moram priznati da nikad nisam slutila da će se nešto poput ovoga izroditi iz onog što sam mislila da je samo hobi I to jako dugo vremena.
Za tebe znamo da si vrlo angažirana u svojoj lokalnoj zajednici, doprinosiš mladima, ali provodiš aktivnosti i za stariju populaciju građana. Također, iznimno doprinosiš promociji umjetnosti, angažirana si u organizacijama civilnoga društvo, studiraš na Akademiji u Osijeku, studiraš Dizajn za kazalište, film i televiziju. Baviš se izradom ginjol lutaka, a za svoje aktivnosti voliš reći da su terapeutske. Jesi li oduvijek vjerovala da ćeš uspjeti u ovome što danas živiš i radiš i zašto je umjetnost za tebe važna?
Znala sam da ću se baviti umjetnosti i da ću upisati akademiju ali uvijek mi je to djelovalo nekako nedostižno i daleko. Vjerujem da i dalje nisam u potpunosti svjesna da živim ono o čemu je mala ja mogla samo sanjati. Raditi s ljudima i podučavati ih o onome što volim? Ne vjerujem da ima išta ljepše. Umjetnost je doista jedan jezik koji nadilazi sve jezike i generacije. Fotografija, film, kazalište, slika, skulptura... svi mi, bez obzira na dob, spol ili nacionalnost, pogledat ćemo jedan rad i osjetiti slične emocije, dobiti sličnu ideju. Zato je bitna. ona je univerzalni prenositelj informacija, oduvijek i je bila.
Kakav je bio tvoj put razvoja, tko te usmjeravao, kakav je bio taj proces za tebe?
Moj put i dalje traje. Zapravo ne mislim da će ikada prestati. Gdje god se nađem trudim se upiti što više znanja i informacija pomoću kojih se mogu dalje razvijati. Obožavam znati nove stvari i sagledati ih u različitim kontekstima iz različitih kuteva. Vjerujem da razvoj nikada ne smije stati. Ljudska smo bića i stalno se mijenjamo, to je dobro i zdravo. Tome treba težiti. Do sada sam se susrela s mnogim ljudima koji su prepoznali moju znatiželju I bili više nego spremni pomoći mi i predstavljati mi nove poglede. Samo neki od tih ljudi su Vjekoslav Filipović, Dubravka Kolčić Drlje, Ines Palko Tatai I mnogi drugi. Da nije bilo njih, ja naprosto ne bi imala hrabrosti biti tu gdje jesam trenutno.
Zašto si odabrala baš umjetnost? Koje su vrijednosti koje promoviraš i želiš promovirati kroz svoj rad i kroz svoj čitav angažman u društvu?
Umjetnost je ukorijenjena u meni i nju najbolje razumijem. Najbolje se izražavam kroz nju i tako najbolje moju prići ljudima. Nije mi strana, zato ona i ja radimo ruku pod ruku.
Što misliš na koji način možemo pomoći drugim mladima da žive svoje snove i u malim sredinama? S obzirom na to da često čujemo kako su mladi pasivni, apatični, da im je narušeno mentalno zdravlje, što misliš na koji način ih možemo potaknuti na veći društveni angažman, posebice u manjim sredinama?
Moramo im se približiti. Pokušati im prići kroz njihov svijet, njihove interese, njihovim načinima. Tako dobiti njihovo povjerenje, a zatim ih i upoznati. Potruditi se pamtiti stvari o njima te ih prepoznati prvenstveno kao ljudska bića, ne kao potencijal. Naučiti što im ide od ruke, koje su njihove želje i snovi te ih sukladno s time usmjeravati dalje. Najvažnije od svega je imati povjerenja u osobu i dati joj do znanja da vjeruješ u to što radi i govori. Bez uzajamnog povjerenja nema ništa.
Što bi poručila drugim mladima koji možda lutaju, koji su izgubili volju, ne snalaze se i ne znaju na koji način uvesti smisao u svoj život?
Pronađi nešto što te motivira da se pomakneš s mjesta. Bio to pas, odlazak u trgovinu, tata koji prevozi drva, mama koja rasađuje baštu, moraš se mrdnuti. Kada se mrdneš I navikneš se na mrdanje, potraži zajednicu ili osobu koja će ti davati zadatke. Zadatci nam daju osjećaj važnosti I odgovornosti, a to nam je nužno za opstanak. Trik je u tome da se samo pustiš. Nemoj puno razmišljati i kalkulirati. Ako na prvu imaš osjećaj kao da je nešto ispravno, pusti se u to. Dopusti da te obuzme i konzumira.
Koji su ti planovi za budućnost?
Voljela bih nastaviti sudjelovati na raznim projektima i početi raspisivati vlastite. Također bi voljela raditi na filmovima a s vremenom i na onima svoje produkcije.
Ovaj intervju nastao je u sklopu projekta EUvizija koji je financiran kroz program Impact4values. Projekt je sufinanciran sredstvima EU i Ureda za udruge Vlade RH.
