Imala sam zadovoljstvo boraviti u Osijeku u Hrvatskoj posljednjih sedam mjeseci. Tijekom tog vremena radila sam kao praktikant u dvije cijenjene organizacije, DKolektiv i PRONI. Organizacija DKolektiv je društveno angažirana organizacija koja promiče demokratsku kulturu, volontiranje i civilno društvo poticanjem solidarnosti, uključivosti i aktivnog građanstva kroz inovativne, suradničke i humanistički usmjerene inicijative. Upoznavanje divnih pojedinaca, vođenje radionica o građanskoj participaciji s mladima i dovršavanje istraživanja o tome kako promicati demokraciju u različitim zajednicama su sve načini na koje sam provodila vrijeme u DKolektivu. Usavršavala sam svoje istraživačke vještine i radila na samopouzdanju zahvaljujući prilikama da vodim radionice i pomažem s publikacijama.
Moj omiljeni dio vremena ovdje bio je rad s mojim mentorom, Nikicom Torbicom, koji mi je dopustio da mu pomognem s mnogim nadolazećim projektima. Zahvaljujem mu što je vjerovao u mene, jednog američkog studenta. Sljedeća organizacija s kojom mi je bila čast surađivati je PRONI Centar za socijalno podučavanje.
Proni je neprofitna, nevladina organizacija osnovana 1998. godine u Hrvatskoj, s ciljem osnaživanja mladih ljudi kroz neformalno obrazovanje, razvoj i podršku radu s mladima, volonterstvo, dijeljenje informacija i izgradnju mira u poslijeratnim zajednicama. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci pisala sam članke, išla u škole kako bih podučila hrvatsku mladež o svojoj zemlji, pomagala u odabiru sudionika za međunarodne programe, išla na događaje kako bih promovirala i Info centar i Proni i još mnogo toga.
Ako moram odabrati, moj najdraži dio rada u Proniju bio je rad na projektu timskog volontiranja u Pirovcu na temu održivog razvoja. Ovaj projekt mi je blizak srcu, jer sam ga mogla pratiti od početka do kraja. Uključivao je osobni odabir sudionika s mojom dobrom prijateljicom i kolegicom Nurhan Yatğin, a zatim koordinaciju svega što je sudionicima moglo zatrebati prije dolaska te prisutnost u Pirovcu kada su sudionici stigli kako bi dovršili ovaj volonterski projekt. Projekt se sastojao od 13 volontera koji su svi bili tamo kako bi utjecali na lokalnu zajednicu Pirovca dovršavanjem različitih projekata, poput izrade dječjih slikovnica od održivih materijala za predškolce, izrada sportskog programa za djecu, izrada pepeljara za plažu i organizacija čišćenja plaže. Voljela sam raditi s ovih trinaest sudionika jer sam učila o njihovim zemljama i kulturama, a imala sam i priliku voditi vrijeme za refleksiju u popodnevnim satima, stvarajući atmosferu prijateljstva i učenja. Kao Amerikanku, često me pitaju koje sam kulturne šokove doživjela tijekom svog boravka u Europi. Iako ih ima mnogo, oni koji mi najviše upadaju u oči su koliko je zajednica međusobno angažirana.
To je prekrasno za vidjeti jer se naglasak stavlja na izgradnju zajednice i pomaganje u promicanju otpornosti i osnaživanja pojedinaca. Veličine porcija su jako različite: McDonald'sov veliki napitak ili veliki pomfrit su zapravo srednja veličina u Americi. No, hrana ovdje ima svježiji, pravi okus i bogata je njime. Apsolutno sam uživala jesti burek svaki dan u lokalnim pekarama i vježbati hrvatski prilikom naručivanja. Na početku mi je stalno slušanje drugog jezika bilo poprilično teško, jer ne shvaćate koliko je utješno uvijek razumjeti što ljudi govore oko vas, ali mi je pomoglo da razumijem govor tijela i shvatim da komunikacija ne mora uvijek uključivati riječi. Smiješan kulturni šok za mene o kojem uvijek razmišljam je kako djeca mogu sigurno sama hodati do škole ili na tržnice, bez ikakvog nadzora roditelja. Ovo je dokaz snažne zajednice koju je Osijek izgradio, gdje djeca mogu sigurno lutati okolo bez ikakve brige. Nadam se da će jednog dana sve zajednice diljem svijeta imati tu divnu karakteristiku. Naposljetku, svi koje sam upoznala bili su tako dragi, uvijek su pitali trebam li pomoć, davali mi savjete i preporučivali mjesta za posjetiti i jesti.
Ovo je tako divan šok, budući da to ne rade sve zajednice. Opet, još jedan dokaz divne zajednice koju je Osijek stvorio. Iako se moje vrijeme u Hrvatskoj pokazalo plodonosnim u napretku kao budući socijalni radnik, bilo je to prekrasno iskustvo i za moj osobni rast. Zahvaljujem svim svojim kolegama iz DKolektiva i Pronija što su mi pružili tako sjajne prilike. Nosit ću sa sobom svaku lijepu riječ, poruku i izjavu koju su mi ljudi iz Hrvatske dali do kraja svog života. Bilo je jako teško biti daleko od vlastitog doma i obitelji posljednjih sedam mjeseci; međutim, ljudi u Hrvatskoj bili su toliko ljubazni, primajući me u svoje domove i srca, da mi je to olakšalo napuštanje vlastitog doma. Zahvaljujem Maji Knežević što me je uvijek zagrlila kada mi je to trebalo i Mirjani Jozanović na lijepim riječima. Hvala Sanji i Ireni što ste mi pokazale što znači biti žena koja dominira u svom području i što ste me nasmijavale. Peđi što mi je otvarao vrata i što se nikada nije rugao mom američkom naglasku kada sam govorila na hrvatskom. Na kraju, zahvaljujem Maji, Eleni i Nurhan. Moje kolegice koje su postale istinske prijateljice, koje ću zauvijek držati blizu srcu. Hvala vam na vašim brojnim djelima dobrote i što ste mi pružili osjećaj kao kod kuće daleko od pravog doma.
